Priče iz Inspira grupe

Upoznaj naš tim. Ovo su priče naših zaposlenih.

Odlazim, a volim te

Kako će proći ovaj dan? Samo da mi koleginice koje su preosećajne nisu u blizini.

Kako će proći ovaj dan? Samo da mi koleginice koje su preosećajne nisu u blizini.

Zatvaram stranicu života u kojoj sam odrasla, sazrela, shvatila, naučila, prepoznala i usvojila vrednosti koje želim da me vode kroz život.

Da, moj poslednji dan u Infostudu.

Ok, nisam odrasla. I neću, prvih 40 godina detinjstva su najteže. Izvinjavam se kolegama što se i dalje igram u pesku na sastanku i skidam kapu šefici koja na to nije odreagovala. Ali odgovorno sve pratim. Odgovornost je nešto čemu sam Infostudu najzahvalnija.

Došla sam kao dete na praksu pre više od sedam godina. Moj prvi ozbiljan zadatak je bio da pozovem dužnike. Uzimam telefon, gledam da svi pričaju, da me niko ne sluša, ruka drhti… Voila! Naplaćen dug. To je bio „mali korak za čovečanstvo“, ali veliki za mene, kojoj u tom trenutku počinje nova saga, roman sa mnogo stranica.

Ubrzo nakon toga prešla sam u prodaju i počela da radim sa velikim klijentima, pomagala im da nađu prave ljude za svoj tim, gradeći usput odnos zasnovan na pouzdanosti, poverenju i altruizmu. Ogromna odgovornost.

Moj najveći uspeh je što su mi klijenti postali prijatelji. Prepoznali su moju najiskreniju želju da im pomognem, a ne da im prodam svoje usluge. Kada veruješ u ono što radiš i usluge koje nudiš, a pritom si siguran da one mogu da pomognu nekome da dođe do svog cilja, preostalo je samo da prepoznaš potrebu i da zajedničkim snagama dođete do najadekvatnijeg rešenja. I uvek smo ih nalazili. Oni srećni – srećna ja.

Sreća… Koliko sam samo srećnih i lepih momenata imala u Infostudu. Dobro, i tužnih i teških, ali njima sam najzahvalnija, jer iz njih izađeš mudriji. I nismo se često razumeli, jer smo doživeli mnogo promena, a u tim promenama smo imali dva izbora: da prihvatimo uslove kakvi jesu ili da prihvatimo odgovornost za njihovu promenu. I opet dolazimo do odgovornosti. Tvrdim da odgovorni i savesni ljudi mogu najviše. I tu svoju mantru sam pokušala da prenesem na svoje saigrače u timu. Nadam se da sam u tome i uspela i da će ta mantra nastaviti da živi unutar Infostuda.

Neko mudar je rekao „Najdublja tajna je ta da život nije proces otkrivanja nego stvaranja, ti ne otkrivaš sebe već sebe iznova stvaraš. Teži, zato, ne prema tome da spoznaš ko si, nego teži prema tome da odrediš ko želiš biti.“

I tako se otvara nova stranica u mom romanu. Postajem Project manager. Došlo je vreme da naučim lekcije o organizaciji vremena, ljudi, praćenje troškova, vođenja timova, ali i da kada ide sve po planu, sigurno ne valja plan. To sam i naučila, jer se sada u životu vodim onom da sve što možeš da zamisliš, možeš i da ostvariš, i da najveća nagrada za rad nije ono što za njega dobijemo, već ono što njime postajemo. I tako preko noći donesem odluku da želim u 30-oj da upišem psihologiju, jer nikada nije kasno, zar ne? I sada sam student psihologije i konačno iz sve te težnje da se odredim, dođoh do cilja.

Krenula sam odlučno u pravcu svojih snova, živim život baš kako ga zamišljam. Maštam mnogo, prijatelji bi rekli i previše. A ja mislim da mogu još bolje, jer je za mene mašta tek početak stvaranja. Odlazim u kompaniju gde je tim mali, volim da kažem – mali Infostud, jer su svi prijatelji i dele parče kolača. Tim psihologa i ja, trinaesto prase. Idemo da razmenjujemo znanja i mudrosti, a ja sam ih u Infostudu nakupila pošteno.

A imala sam od koga. Ogroman naklon direktorima koji su potpuno različiti, na potpuno različite načine vode ljude, rešavaju probleme… ali ih sve vode iste vrednosti, koje su i meni usadili. Zato sam pozitivna i igram fer, smatram da samo timski možemo pobediti, da uvek treba da smo otvoreni i da se menjamo, inoviramo i rastemo i samo tako stvaramo rezultat i kvalitet. I hvala vam na tom čvrstom motivu da nas inspirišete, motivišete, podržite i podstaknete da budemo bolji na svom radnom mestu, ali i bolji ljudi.

Zahvalna sam što sam upoznala prijatelje za ceo život. Hvala svima na lepim trenucima, hvala svima i na ružnim rečima, hvala svima na lekcijama.

I tako je došao moj poslednji dan. Plačem, ali ne zamerite mi.

Odlazim, a volim te.

Posao u Inspira grupi

Pogledaj kako je raditi kod nas i konkuriši na neku od otvorenih pozicija, stipendiju ili praksu.

Upoznaj nas bolje